Kontrola naprezanja u staklu vrlo je važna karika u procesu proizvodnje stakla, a metoda primjene odgovarajuće toplinske obrade za kontrolu naprezanja dobro je poznata tehničarima stakla. Međutim, kako točno izmjeriti naprezanje u staklu još uvijek je jedan od teških problema koji zbunjuje većinu proizvođača stakla i tehničara, a tradicionalna empirijska procjena postala je sve neprikladnija za zahtjeve kvalitete staklenih proizvoda u današnjem društvu. Ovaj članak detaljno predstavlja uobičajeno korištene metode mjerenja naprezanja, nadajući se da će biti koristan i poučan za tvornice stakla:
1. Teorijske osnove detekcije naprezanja:
1.1 Polarizirana svjetlost
Dobro je poznato da je svjetlost elektromagnetski val koji vibrira u smjeru okomitom na smjer širenja, vibrirajući na svim vibrirajućim površinama okomitim na smjer širenja. Ako se uvede polarizacijski filter koji propušta samo određeni smjer vibracije kroz svjetlosnu putanju, može se dobiti polarizirana svjetlost, koja se naziva polarizirana svjetlost, a optička oprema izrađena prema optičkim karakteristikama je polarizator (Polariskopski preglednik naprezanja).YYPL03 Polariskopski preglednik naprezanja
1.2 Dvolom
Staklo je izotropno i ima isti indeks loma u svim smjerovima. Ako u staklu postoji naprezanje, izotropna svojstva se uništavaju, što uzrokuje promjenu indeksa loma, a indeks loma dva glavna smjera naprezanja više nije isti, odnosno dovodi do dvoloma.
1.3 Optička razlika puta
Kada polarizirana svjetlost prolazi kroz napregnuto staklo debljine t, vektor svjetlosti se dijeli na dvije komponente koje vibriraju u smjeru naprezanja x i y. Ako su vx i vy brzine dviju komponenti vektora, tada je vrijeme potrebno za prolazak kroz staklo t/vx i t/vy, a dvije komponente više nisu sinkronizirane, tada postoji optička razlika puta δ
Vrijeme objave: 31. kolovoza 2023.