Kontrola naprezanja stakla vrlo je važna karika u procesu proizvodnje stakla, a način primjene odgovarajuće toplinske obrade za kontrolu naprezanja dobro je poznat staklarskim tehničarima.Međutim, kako točno izmjeriti naprezanje stakla još uvijek je jedan od teških problema koji zbunjuju većinu proizvođača i tehničara stakla, a tradicionalna empirijska procjena postala je sve više i više neprikladna za zahtjeve kvalitete staklenih proizvoda u današnjem društvu.Ovaj članak detaljno predstavlja najčešće korištene metode mjerenja naprezanja, u nadi da će biti od pomoći i prosvijetliti tvornice stakla:
1. Teorijske osnove detekcije naprezanja:
1.1 Polarizirano svjetlo
Poznato je da je svjetlost elektromagnetski val koji titra u smjeru okomitom na smjer napredovanja, titrajući na svim vibrirajućim površinama okomito na smjer napredovanja.Ako se uvede polarizacijski filtar koji dopušta samo određeni smjer vibracije da prođe kroz svjetlosni put, može se dobiti polarizirana svjetlost, koja se naziva polarizirana svjetlost, a optička oprema napravljena prema optičkim karakteristikama je polarizator (Polariscope Strain Viewer).YYPL03 Polariscope Strain Viewer
1.2 Dvolomnost
Staklo je izotropno i ima isti indeks loma u svim smjerovima.Ako postoji naprezanje u staklu, izotropna svojstva se uništavaju, što uzrokuje promjenu indeksa loma, a indeks loma dvaju glavnih smjerova naprezanja više nije isti, odnosno dolazi do dvoloma.
1.3 Razlika optičkog puta
Kada polarizirana svjetlost prolazi kroz napregnuto staklo debljine t, svjetlosni vektor se dijeli na dvije komponente koje vibriraju u smjeru naprezanja x odnosno y.Ako su vx i vy brzine dviju komponenata vektora, tada je vrijeme potrebno za prolaz kroz staklo t/vx odnosno t/vy, a dvije komponente više nisu sinkronizirane, tada postoji optička razlika putanje δ
Vrijeme objave: 31. kolovoza 2023